-Piše: Dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj
To je značilo istovremeno ne odreći se vlastitog iskustva i osloboditi ga mehaničkog kontinuiteta. Da bi se to postiglo posebno su razrađeni likovi i karakteri sedam patuljaka koji stanuju u usamljenoj kućici, među kojima Snežana nalazi svoje prijatelje.
To su figure koje odgovaraju ljudskim karakterima, ali ponešto su modifikovane. Pojedine osobine su im do te mjere naglašene da ne ostaju u granicama tipičnog, nego se pomjeraju do ivice karikature. Međutim, sve je to utkano u atmosferu prisutnosti, nježnosti i humora. Tu se Dizni najviše približio životu, tako da su mnoge asocijacije na ljudsko ponašanje, karaktere i odnose veoma rječite. Zbog toga su patuljci, bilo da je riječ o Burku ili nekom drugom, mnogo dinamičniji i dopadljiviji u svojim reakcijama i gegovima nego u fizičkim pokretima. Htjelo se mnogo više nego što je ikad dato u kratkim filmovima, a crtež nije uvijek u stanju sve to da prati na elegantan i dovitljiv način. Upravo je zato tu muzika da pomogne, naročito onaj čuveni marš koji predstavlja, u sjedinjenju sa crtežom, jedan od najljepših pasaža u cijelom filmu. Patuljcima je dato mnogo prostora u filmu — više nego i samim životinjama koje okružuju Snežanu. Ona je ponekad potpuno u njihovoj sjenci, ali tamo gdje se nađe za nju dovoljno mjesta, to je nježna djevojka, vrlo prefinjenih osjećanja, koja gotovo lebdi u tom poetizovanom svijetu. Ona je potištena, ali joj djeca, životinje i svijet prirode pomažu da ostane čista i idealizovana, kao što je i bila. U njoj ima mnogo dobrote, veselosti i svih onih plemenitih osobina koje ovdje nalaze izvanrednog odjeka i tako se skladno dopunjuju sa ambijentom i svijetom iluzija. Međutim, u to vrijeme ovaj prvi izlet Volta Diznija u dugometražnu animaciju smatran je velikom glupošću. Pojedini kritičari su se pitali: ko bi još mogao da sjedi i gleda devedeset minuta animacije? Suvišno je pominjati da je Snežana odgovorila na to retoričko pitanje tako što je postala jedan od najvećih hitova u istoriji kinematografije i Diznijevom studiju za animaciju obezbijedila mjesto najslavnijeg na svijetu. Veoma je teško ljudske likove načiniti vjerodostojnim u pokretnom crtežu, a upravo je to Dizniju uspjelo sa Snežaninim likom. Idealizacija njenog lika nije pretjerana. Išlo se za tim da ono najlepše što nalazimo u mladima bude ovdje sublimirano i predstavljeno kroz te nježne i nenametljive pokrete djevojke. Ona je često bila u kontrastu prema svoj toj duhovitoj menažeriji koja se vrzmala oko nje. Uz sve kontraste, pravilo se čudno jedinstvo u kome je bilo veselosti, spontanosti, dinamike, komičnih efekata, sasvim realističnih reakcija i prefinjenih uopštavanja, tako da se film, odmah nakon prvih projekcija, veoma dopao publici. To je, u stvari, mjera svega što je za ono vrijeme trebalo da sadrži crtani film da bi ga prihvatili kao umjetničko djelo. Fascinirala je konstrukcija filma i nijedan od elemenata, ma kako prethodno bio pripremljen, nije djelovao ovdje nezavršeno. Činilo se da se crtež i muzika osnažuju iz istog izvora, da im je bajka osnova na kojoj, kroz puni unutrašnji doživljaj autora, dolazimo do željene forme, unutar koje je obezbijeđena apsolutna dominacija tako prečišćenog, jasnog i sadržajno određenog crteža. Dizni u „Snežani i sedam patuljaka” i dočaravanju svoje vizije svijeta nije želio da ostane na površini. Zato je toliko insistirao na nizu psiholoških reakcija koje je umio da sjedini linijom do određenog pojma.
Ali, da bi izbjegao konvencionalnost, nije se zadovoljavao potpunim tipiziranjem.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.